Srbija će imati 10.000 električnjih vozila, ali to je "samo" kada se pogleda razvijena Evropa

Broj električnih vozila u Srbiji približava se 10.000, ali u Srbiji kupci i dalje neuporedivo češće biraju hibride, kažu iz Udruženja vozača električnih vozila „E-mobilnost“. Zaostajanje za Evropom je vidljivo i u ovom segmentu, a razlozi su i objektivni i subjektivni.
Srbija se približava broju od 10.000 električnih vozila, kaže za Tanjug predsednik Udruženja vozača električnih vozila „E-mobilnost“ Nebojša Margetić. Zvanična statistika je skromnija: prema podacima MUP-a iz aprila, registrovano je 7.155 električnih automobila i 55.184 hibrida. Bez obzida koja je brojka tačna, i šta se tu sve zbraja (nova, polovna, delimičnoi ili potpuno električna vozila...) smer je ipak jasan. U prvoj polovini godine registrovano je 535 novih potpuno električnih automobila, što je 232% više nego godinu ranije, ali to je tek 2,74% tržišta novih vozila.
Kupci u Srbiji i dalje češće biraju hibride. U istom periodu prvi put je registrovano 7.245 benzinskih hibrida i Margetić to povezuje i sa načinom subvencionisanja. Država za nova potpuno električna vozila daje do 5.000 evra, ali je budžet za 2026. 170 miliona dinara, oko 1,45 miliona evra, što je dovoljno za oko 290 automobila pri najvišem iznosu. Zbog dugog čekanja na odobrenje i isplatu uvoznici unapred angažuju značajna sredstva, što nije baš najboljja sitaucija za promociju e-mobilnosti.
Doduše, pored subvencija država Srbija ima neke od u Evropi rašrenih benefita, kao što je to što su električna vozila oslobođena godišnjeg poreza na upotrebu motornih vozila, ali glavna prepreka većoem intersovanju vozača je i dalje infrastruktura. Margetić traži više punjača, kojih je javnih oko 220, ali i jednostavnije plaćanje. Digitalizacija tu već pomaže - aplikacije i navigacija prikazuju lokaciju, snagu i cenu punjača.
"Postavite cilj u navigaciji, automobil pokazuje koliko možete da pređete, a na mapama su označene lokacije za punjenje", rekao je Margetić.
Jedan od načelnih razloga kupovine električnog autombila, doduše koji u ovom delu Evrope nije visoko na listi prioriteta, je bolja čovekova sredina. Margetić kaže da se veći ugljenični otisak proizvodnje baterije za električno vozilo nadoknađuje nakon oko 17.000 pređenih kilometara. To je nalaz ICCT-a, ali treba reći i da je izračunat za prosečan evropski miks struje. U Srbiji, gde se električna energija velikim delom dobija iz lignita (kao najgoreg mogućeg energenta), taj prag je viši.
I kada se nadvlada strah od tanušne infrastrukture, vozačima u Srbiji ostaje onaj koji dele sa svim potencijalnim kupcima EV u svetu - strah od životnog veka baterije. Proizvođači, kaže Magetić, daju garancije od sedam do osam godina, odnosno 150.000 do 200.000 kilometara, tako da je to sada već mnogo manji problem nego pre pet ili deset godina.
Kako stojimo prema regionu a kako prema šampionima iz Norveške?
U regionu je slika slična srpskoj Prema Eurostatu, 2025. je novih baterijskih električnih automobila registrovano 992 u Hrvatskoj, oko 880 u Srbiji, 129 u Crnoj Gori i 71 u Bosni i Hercegovini. Crna Gora u voznom parku od 275.036 automobila ima 782 električna. Hrvatska je u prvih devet meseci 2026. imala najveći rast u EU, od 244 %.
U EU je udeo baterijskih električnih automobila u novoj prodaji bio 17,4% u 2025, a do kraja septembra ove godine popeo se na 22,7% mada oni čine tek 2,9% voznog parka Unije. U Srbiji je udeo u voznom parku deset puta manji - oko 0,2%.
Najslikovitije poređenje je sa Norveškom. Sa oko 5,6 miliona stanovnika, otprilike samo 15% manje od Srbije (oko 6,6 miliona), Norveška je početkom marta imala 951.300 električnih putničkih automobila, odnosno oko trećine voznog parka od 2,94 miliona. To je oko 170 vozila na hiljadu stanovnika, naspram nešto više od jednog u Srbiji, dakle oko 150 puta više.
Čak i ako se prihvati Margetićeva cifra od 10.000, razlika je preko 100 puta. U Norveškoj je od januara do avgusta 97,8% novih automobila bilo električno.
Kako do veće e-mobilnosti
Evropa taj rast ekološki prihvatljivijih vozila podstiče nizom mera. Nemačka je od 1. januara 2026. vratila subvenciju, i ona je sada do 6.000 evra, zavisno od prihoda domaćinstva i broja dece. Uz to ide i desetogodišnje oslobođenje od poreza na vozilo i stopu od 0,25% za oporezivanje službenih vozila.
Francuska nudi socijalni lizing i premije od 3.500 do 5.700 evra za domaćinstva, uz dodatni bonus za vozila evropskog porekla. Italija nudi do 11.000 evra po vozilu i petogodišnje oslobođenje od poreza na vlasništvo, Španija do 4.500 evra za automobile proizvedene u EU, poreski odbitak od 15% do 3.000 evra i lokalna oslobođenja od poreza na saobraćaj, a Portugalija najviše 4.000 evra.
Bugarska, Kipar, Portugalija, Grčka i Mađarska ne naplaćuju porez pri registraciji ni godišnji porez na električna vozila, a Rumunija naplaćuje simboličan fiksni iznos.
Nemačka i Francuska ove godine izdvajaju po oko pola milijarde evra za punjače. Najjači poreski sistem za pojedince ima Norveška, gde je ključni podsticaj oslobođenje od PDV-a. Nemačka je u decembru 2023. naglo ukinula subvenciju, pa su registracije sledeće godine pale 27%, što pokazuje koliko je predvidljivost važna ali i koliko je ova grana automobilske industrije još zavsna od državne podrške.
"Treba iskopirati najbolje prakse iz sveta, primeniti ih kod nas što brže, što efikasnije i što pravednije i da na bazi toga dobijemo efekte koje želimo da dobijemo elektrifikacijom transporta", zaključio je Neboša Margetić.





