Jedna od razloga zašto (srpske) kompanije beže od berze: Akcionari tužili veliki Intel zbog pada akcije

Zašto srpske kompanije, među njima i one najveće, „beže“ od berze staje u dve reči: transparentnost poslovanja. Koliko su te reči važne vidi se iz kolektivne tužbe koju su akcionari predvođeni penzionim fondom iz Mičigena podneli protiv velikog Intela.
Nezadovoljni akcionari tvrde da je Intel prekasno obelodanio informacije o uticaju slabije prodaje računara i nagomilanih zaliha na prihode kompanije, prenosi Rojters.
Prema navodima iz tužbe, Intelovi problemi sa prodajom računara i viškom zaliha nadmašili su pozitivne efekte ulaganja u izgradnju centara podataka i drugih poslovnih prilika povezanih sa procvatom veštačke inteligencije.
Akcionari takođe tvrde da je rukovodstvo Intela imalo motiv i priliku da obmane investitore, jer je sredinom avgusta, na polovini slabijeg trećeg kvartala 2026, prikupilo 23 milijarde dolara prodajom akcija po ceni od 95 dolara.
Posledica je bila da su akcije Intela 30. oktobra pale za 28,6%, čime je tržišna vrednost kompanije umanjena za oko 140 milijardi dolara.
Kompanija je tog dana objavila prognozu prihoda i dobiti za četvrti kvartal 2026, koja je bila slabija od očekivanja analitičara i upozorila na produženo usporavanje prodaje personalnih računara. Izvršni direktor Intela Lip-Bu Tan tada je kao probleme naveo nedovoljnu ponudu iz proizvodnje, nezapamćenu nestašicu memorijskih čipova i posledično slabljenje tražnje za personalnim računarima.
Berza nije za „gazde“ i muljatore
Slučaj Intela uklapa se u dugogodišnju praksu svakog ozbiljnog tržišta kapitala, a pogotovo američkog. Na njemu akcionari imaju mogućnost da kolektivno tuže kompanije i njihovo rukovodstvo ukoliko smatraju da su bili obmanuti prilikom donošenja investicionih odluka.
Berza nije šala a tek sudske tuže protiv nesavesnih menadžera nisu zanemarive. Evo nekoliko primera: nagodba investitora sa kompanijom Valeant Pharmaceuticals (danas Bausch Health) iznosila je 1,21 milijardu dolara, dok su osiguravači u slučaju Boeinga pristali na isplatu 237,5 miliona dolara zbog propusta uprave u nadzoru bezbednosti aviona 737 MAX. Za razliku od slučaja Intela, ovde nije bila reč prvenstveno o tvrdnji da su investitori obmanuti finansijskim prognozama, već o tome da uprava nije ispunila svoje obaveze nadzora nad bezbednošću proizvoda i poslovanjem kompanije.
Ipak, tužbe ne znače automatski da je kompanija odgovorna, što pokazuje slučaj Tesle, čiji su rukovodioci dobili spor protiv akcionara koji su ih optuživali za obmanjivanje investitora. Investitori su tvrdili da su njegove objave sadržale netačne informacije i da su uticale na cenu akcija. Suđenje je održano 2023. godine, a porota je presudila u korist Tesle i Maska po svim tačkama tužbe. Apelacioni sud je 2024. potvrdio odbacivanje zahteva.
Odvojeno od toga, američka Komisija za hartije od vrednosti (SEC) pokrenula je postupak protiv Maska i Tesle. Taj slučaj završen je nagodbom od ukupno 40 miliona dolara kazni, uz obavezu da Mask napusti funkciju predsednika upravnog odbora i da Tesla uvede dodatne kontrole njegovih javnih objava.
Američka banka Wells Fargo kažnjena je nakon što je SEC utvrdio da je investitorima predstavljala uspešnost svoje poslovne strategije na obmanjujući način. Banka je godinama promovisala takozvanu strategiju unakrsne prodaje, odnosno prodaju dodatnih finansijskih proizvoda postojećim klijentima, kao jedan od ključnih pokazatelja uspeha. Istovremeno su zaposleni otvarali lažne račune i prodavali nepotrebne proizvode bez znanja klijenata.
Wells Fargo je 2020. pristao da plati 500 miliona dolara, koji su bili namenjeni obeštećenju oštećenih investitora. Važno je da je ovo bio postupak regulatora SEC, a ne klasična kolektivna tužba akcionara.
Ono „očigledno“ treba i dokazati
Za Intel je posebno značajno to što se tužba ne odnosi samo na loše poslovne rezultate i pad prodaje računara, već i na vremenski razmak između informacija koje je rukovodstvo navodno imalo i trenutka kada ih je saopštilo tržištu.
Pad akcija sam po sebi nije dovoljan razlog za uspešnu tužbu. Investitori moraju da pokažu da je kompanija davala materijalno netačne ili obmanjujuće informacije, odnosno prećutala podatke koje je morala da objavi, i da su ti propusti bili povezani sa njihovim gubicima.
Investitori posebno ukazuju na činjenicu da je kompanija u avgustu prikupila milijarde dolara prodajom akcija po 95 dolara, a da je tek krajem oktobra objavila prognoze koje su izazvale veliki pad njihove vrednosti.
Upravo će dokazivanje da li je rukovodstvo u vreme prodaje akcija znalo za razmere problema, a nije ih adekvatno predstavilo investitorima, biti jedno od ključnih pitanja u ovom postupku.
Na kraju, još jedna zanimljivost za američko tržište kapitala, a koje bi dodatno prestravilo domaće menadžere da takvo nešto postoji na Beogradskoj berzi, i u praksi Komisije za zaštitu hartija od vrednosti i srpskom sudstvu.
Tužbe često obuhvataju i rukovodioce jer izvršni direktori, finansijski direktori i članovi upravnih odbora mogu biti lično navedeni kao tuženi ako se tvrdi da su učestvovali u obmanjivanju investitora ili propustili svoje zakonske obaveze.
Srpski giganti daleko od berze
Kada se pogleda APR-ova lista kompanija koja posluju u Srbiji i imaju najveće prihode, i ta lista se uporedi sa listom najvećih kompanija na Beogradskoj berzi, zajedničko je samo jedno ime - Naftna industrija Srbije. Bode oči da na listi nema ni firmi iz Zijin Grupe, (Zijin Copper i Zijin Mining), ni Delhaize Serbia, Srbijagasa, Tigar Tyres, Lidl Srbija, ni EPS-a, EDS-a, FCA Srbije (Stelantisa), Nelta, firmi Delta Holdinga ili MK Grupe...
U korpa BELEXline (20 „najtežih“ članova prema stanju od 2. novembra 2026), pored pomenutog NIS-a nalaze se samo državno Dunav osiguranje, Metalac, Messer Tehnogas, Aerodrom Nikola Tesla, Jedinstvo, Fintel energija, Dunav Re, Impol Seval, Informatika, Kopaonik, AMS Osiguranje, Iritel, Goša FOM, Putevi Užice, BAS, Lasta, Termika-Beograd, Preduzeće za puteve Valjevo i PPT Armature.





