Progresivni porez umesto jedinstvene stope? Kako bi Studentska lista mogla da promeni poreski sistem

Apsolutni pobednik na parlamentarnim izborima u Srbiji 2026 godine, Studentska lista, objavila je program za privredu i finansije koji predviđa značajan zaokret u poreskoj politici Srbije.
Umesto dosadašnjeg modela sa jedinstvenom stopom poreza na zarade, predlaže se progresivno oporezivanje, odnosno sistem u kojem se poreska stopa povećava sa rastom prihoda. Istovremeno, manje bi se oporezovao rad, a veći teret bio bi prenet na vlasnike velike imovine i naslednike značajnog bogatstva.
Ideja je da oni koji zarađuju manje plaćaju manje poreza, ne samo u apsolutnom iznosu, već i kao udeo u prihodima, dok bi se opterećenje povećavalo sa rastom zarade i vrednosti imovine.
Takav model postoji u većem delu Evropske unije, ali se konkretna rešenja znatno razlikuju. Kakvo bi moglo biti konkretno rešenje Studentske liste, još se ne može znati jer nisu dati detalji (npr. poreski razredi, njihove granice ni stope), pa se za sada može govoriti samo o principima.
Kako bi izgledao novi porez na zarade?
U Srbiji se na zarade trenutno primenjuje jedinstvena stopa poreza od 10 odsto, uz neoporezivi mesečni iznos koji za 2026. godinu iznosi 34.221 dinar. To znači da svi zaposleni, bez obzira na visinu zarade, plaćaju istu poresku stopu na deo prihoda koji prelazi neoporezivi iznos.
Postoji i godišnji porez na dohodak građana, koji predstavlja dodatni oblik progresivnog oporezivanja ali zapravo pokazuje koliko je Srbija zapravo poreski raj za imućnije. Obaveza prijavljivanja ovog poreza nastaje kada godišnji dohodak pređe trostruki iznos prosečne godišnje zarade. Stope su 10 i 15%, u zavisnosti od visine oporezivog dohotka, uz propisane lične odbitke.
Naizgled to nije baš ništa ali kada se zna koliko malo ljudi godinama unazad uopšte prijavi ovaj porez, situacija pokazuje sav besmisao ovakvog rešenja. Za 2025. godinu Poreska uprava primila je 27.900 prijava za ovaj porez (a zaposlenih u Srbiji ima oko 2,3 miliona).
Prag za podnošenje prijave iznosio je 5,44 miliona dinara, ali uz brojne odbitke osnovica za stvarno plaćeni porez je smešna. Reč je, dakle, o relativno uskom krugu građana sa visokim prihodima, a ne o sistemu koji progresivno oporezuje sve zarade.
Studentska lista predlaže ukidanje ovakovog godišnjeg poreza i uvođenje više poreskih razreda koji bi se primenjivali direktno ‒ prilikom mesečne isplate zarade. Time bi se progresivnost obračunavala na izvoru, umesto da se dodatni porez naknadno utvrđuje na godišnjem nivou.
Kako bi to moglo da izgleda? Recimo, na prvih 120.000 dinara oporezive zarade (koliko je bila prosečena zarada u avgustu ako poslednji podatat RZS) primenjivala bi se stopa od 10%, a na ostatak deo iznad tog iznosa 15%.
Važno je razumeti da se kod progresivnog oporezivanja viša stopa primenjuje samo na deo zarade koji prelazi granicu određenog razreda, a ne na celu platu. U ovom primeru, zaposleni sa oporezivom zaradom od 240.000 dinara (dvostruko od proseka) platio bi 12.000 dinara na prvih 120.000 i 18.000 dinara na preostalih 120.000. Tik 30.000 dinar ukupnoig poreza, dao bi efektivno 12,5% zarade.
Program predviđa i joše jednu „socijalnu“ meru ‒ povećanje neoporezivog dela zarade sa 23 na 35% prosečne zarade. To bi dodatno smanjilo opterećenje zaposlenih sa nižim primanjima.
Kako to rade drugi?
Progresivno oporezivanje nije novina u evropskim poreskim sistemima. U našem regionu postoje različiti modeli, od relativno jednostavnih sa nekoliko razreda do sistema sa pet ili više stopa.
U Crnoj Gori se na mesečne zarade primenjuje stopa od 0% na bruto iznos do 700 evra, 9% na deo između 700 i 1.000 evra i 15% na deo iznad 1.000 evra. Na obračunati porez plaća se i lokalni prirez, koji iznosi 13%, odnosno 15% u „prestonicama“ Podgorici i Cetinju. To je primer relativno jednostavnog progresivnog modela, koji bi mogao biti jedna od referenci za Srbiju.
Hrvatska ima dva glavna poreska razreda za godišnji dohodak. Na godišnju poresku osnovicu do 60.000 evra primenjuje se niža stopa, koja zavisno od mesta prebivališta iznosi od 15% do 23%, dok se na deo iznad tog iznosa primenjuje stopa od 25% do 33%. Lokalne samouprave biraju konkretne stope u okviru zakonskih granica. Progresivno se oporezuju zarade, prihodi od samostalne delatnosti i određeni drugi prihodi od rada, dok se dividende, kamate i prihodi od imovine tretiraju po posebnim pravilima.
Još razrađeniji sistem ima Slovenija, gde postoji pet poreskih razreda. U 2026. godini stope su 16%, 26%, 33%, 39% i 50%, pri čemu se najviša stopa primenjuje tek na deo godišnje poreske osnovice iznad 82.346 evra.
Drugim rečima, ni zaposleni sa veoma visokim primanjima ne plaća 50% poreza na celu zaradu, već samo na deo koji ulazi u najviši razred.
Bugarska zadržala „flat“ sistem
Za poređenje je zanimljiva i Bugarska, članica EU sa relativno sličnim privrednim i razvojnim karakteristikama kao Srbija. Ona je zadržala proporcionalno oporezivanje po jedinstvenoj stopi od 10%, bez opšteg neoporezivog minimuma.
Evropska komisija ukazuje da takav model, uz visoke doprinose i oslanjanje na poreze na potrošnju, može dovesti do toga da niže plaćeni zaposleni snose relativno veće ukupno poresko opterećenje.
Imovina: Više stanova, veći i porez
Progresivnost se, prma najavama Studentske liste, ne bi odnosila samo na zarade. Studentska lista predlaže da se porez na imovinu obračunava na osnovu zbirne vrednosti svih nekretnina jednog vlasnika, umesto da se svaka nepokretnost posmatra zasebno kao sada. Tako bi vlasnik više stanova plaćao veći porez nego danas. Dodatno, lokalne samouprave dobile bi mogućnost da uvedu poseban namet za stanove koji su „prazni“ duže od 12 meseci.
Prihod od poreza na imovinu i dalje bi pripadao opštinama i gradovima, dok bi Poreska uprava vodila zbirni obračun za vlasnike nekretnina koje se nalaze na teritoriji različitih opština.
Nasledstvo velika imovina pod posebnim režimom
Možda najznačajnija novina koja se najavljuje odnosi se na oporezivanje nasledstva. U Srbiji danas supružnici i naslednici prvog naslednog reda, odnosno deca i drugi potomci, ne plaćaju porez na nasleđenu imovinu. Ostali naslednici plaćaju 1,5% ili 2,5%, u zavisnosti od stepena srodstva.
Studentska lista predlaže povećanje poreza na velika nasledstva, uz visok neoporezivi iznos po nasledniku. Supružnik i porodični dom ostali bi zaštićeni od oporezivanja, dok bi se veće poresko opterećenje odnosilo na nasleđivanje značajnog bogatstva.
To bi moglo da znači da bi i deca plaćala porez kada naslede imovinu čija vrednost prelazi propisani neoporezivi prag. Ovakav pristup deo je šire međunarodne rasprave o oporezivanju nasleđenog bogatstva, koncentraciji kapitala i međugeneracijskim razlikama u imovini.
Šta ostaje nepoznato?
Program SL još ne daje konkretne odgovore o oporezivanju dividendi, kamata, zakupnina i kapitalnih dobitaka, niti o eventualnim promenama poreza na dobit preduzeća. Takođe, nije precizirano da li bi progresivni model obuhvatio sve ostale prihode od rada, poput autorskih honorara, ugovora o delu i prihoda od samostalne delatnosti.
Za privredu će posebno biti važno kako bi se novi sistem odrazio na ukupne troškove rada, zapošljavanje i konkurentnost kompanija. Veći neoporezivi deo zarade mogao bi da rastereti niže plaćene zaposlene, ali bi efekat viših poreskih razreda zavisio od njihovih granica i stopa.
Zato će stvarni domet predložene reforme biti poznat tek kada budu objavljeni konkretni poreski razredi, stope i pravila za različite vrste prihoda. Za sada je jasno da Studentska lista predlaže promenu osnovne logike poreskog sistema: manje oporezivanje rada, a veće opterećenje velike imovine i bogatstva.





