Live
BizSrbija
Naslovna/Vest/Srpska privreda sa dva lica: strani kapital i sve žešći rat za plate
Vest · plate

Srpska privreda sa dva lica: strani kapital i sve žešći rat za plate

BizSrbija5 min
Srpska privreda sa dva lica: strani kapital i sve žešći rat za plate
Industrija i rast srpske privrede; AI generisana fotografija · Foto: AI generisana fotografija

Srpska ekonomija je prividno stabilna, ali ispod površine je školski primer privrede „sa dva lica“ u kojoj izrazito dominiraju strane firme nad domaćim preduzećima, naročito nemački i kineski kapital. Najveći problem u operativnom poslovanju je sve veći nedostatak potrebne radne snage, što je uzrokovalo „rat platama“. Borba za kvalifikovane radnike u najvažnijim industrijskim čvorištima postala je pogubna po isplativost poslovanja u Srbiji, tvrde analitičari stranih konsultantskih kuća.

Ekonomska situacija u Srbiji je školski primer „privrede sa dva lica“. Kompanije u stranom vlasništvu generalno su znatno produktivnije, tehnološki naprednije i finansijski stabilnije od domaćeg privatnog sektora koji hronično pati od nedostatka kapitalnih ulaganja. Ovo je jedan od glavnih zaključaka o stanju privrede u Srbiji koji proizilazi iz analiza stranih konsultantskih kuća, kao što su FocusEconomics, Economist Intelligence Unit (EIU), Fitch Solutions – BMI, Lloyds Bank Trade Portal..., piše poslovni magazin „Biznis i finansije“ (B&F)

Njihovi izveštaji ukazuju da preduzeća sa većinskim stranim kapitalom generišu više od 54% ukupne neto dobiti celokupne srpske privrede, iako čine manje od pet odsto ukupnog broja registrovanih privrednih društava. Ova neravnoteža je posebno izražena u prerađivačkoj industriji i rudarstvu, gde strane korporacije kontrolišu sve ono što donosi najveću vrednost.

rudnik ugalj ugljenokop rudarstvo
Image by Martina Janochová from Pixabay

Najizraženije teškoće u poslovanju imaju mala i srednja preduzeća, koja najčešće ostaju na margini glavnih privrednih kretanja jer proizvode robu niske dodate vrednosti, raspolažu skromnim tehnologijama i nedostaje im kapital za ulaganja u istraživanje i razvoj. Zbog toga nemaju dovoljno kapaciteta da uđu među vodeće dobavljače velikih kompanija, što domaću privredu čini izrazito zavisnom od uvoza industrijskih komponenti.

Strani konsultanti skreću pažnju i na veliku polarizaciju među različitim privrednim granama. U izveštajima se ocenjuje da građevinarstvo, na primer, trenutno ima nerealno visok udeo u strukturi srpskog BDP-a, što je direktna posledica državnih infrastrukturnih projekata vezanih za međunarodnu izložbu Expo 2027.

Nasuprot tome, IT sektor beleži stabilan dvocifren rast, ali je njegova najveća mana to što funkcioniše gotovo potpuno izolovano od ostatka privrede. Uprkos visokoj produktivnosti koju ostvaruje domaća IT industrija, ona ne uspeva da tehnološki unapredi tradicionalne privredne grane u Srbiji.

Rat platama poguban po dobit

Najveći problem u operativnom poslovanju je sve veći nedostatak potrebne radne snage, što je uzrokovalo „rat platama“. Analitičari ističu da je u najvažnijim industrijskim čvorištima borba za kvalifikovane radnike „postala pogubna po isplativost poslovanja“. Prema analizama tržišta rada koje prati FocusEconomics, severni deo Srbije beleži najniže stope nezaposlenosti, koje su u pojedinim opštinama pale ispod četiri odsto.

Konsultanti navode da je visoka koncentracija automobilskih, farmaceutskih i logističkih centara u Inđiji i Subotici primorala kompanije da podižu plate zaposlenima za 12–15% godišnje, kako ne bi „prebegli“ u novootvorene fabrike. Troškovi koje ima preduzeće srednje veličine zbog fluktuacije zaposlenih i zamene obučenog radnika novim, sada dostižu oko osam odsto godišnjeg operativnog profita.

Novac, plata, evri, Foto - Pixabay
Rast troškova rada, Foto - Pixabay

Kada je reč o industrijskim centrima u Kragujevcu, Čačku i Nišu, ulaskom visokotehnoloških fabrika i pokretanjem novih proizvodnih linija, poput električnih vozila u Kragujevcu, plate mašinskih i elektro-inženjera u ovim zonama zabeležile su realni skok od preko 18%. Potencijalnim stranim investitorima se poručuje da u ovom delu Srbije više ne mogu da računaju na visokokvalifikovanu a jeftinu radnu snagu, jer se ukupni troškovi za plate inženjerskog kadra izjednačavaju sa iznosima koje kompanije plaćaju u slabije razvijenim članicama EU, poput Bugarske i Rumunije.

Strani konsultanti upozoravaju i da Srbija postaje sve više zavisna od uvoza stranih radnika, posebno u prerađivačkoj i građevinskoj industriji. Prema izveštaju kompanije Fitch Solutions, uvoz radnika iz Indije, Pakistana, Turske, Nepala, Filipina, firmama donosi dodatne i često skrivene troškove.

Vreme potrebno za izdavanje radnih dozvola kao i za osnovnu obuku stranih radnika kako bi mogli da se uklope u novu radnu sredinu, uz izdatke za smeštaj i druge osnovne potrebe, osim što direktno diže troškove, smanjuje i produktivnost na radnom mestu za 10–15% tokom prva tri meseca rada.

Zaokret u stranim ulaganjima

Stručnjaci skreću pažnju i na promene u ponašanju stranih investitora u Srbiji i geografskom poreklu kapitala. Podaci koje iznosi Lloyds Bank Trade Portal pokazuju da pored manjeg priliva novca na godišnjem nivou, na pad stranih investicija jasno ukazuje i promena njihove strukture.

Naime, preko 55% ukupnog godišnjeg priliva stranih direktnih investicija više ne čine klasična grinfild ulaganja, već reinvestirana dobit stranih firmi koje već posluju na srpskom tržištu, kao i dugovi unutar kompanija, odnosno krediti koje centrale u inostranstvu obezbeđuju svojim firmama u Srbiji. To jeste pokazatelj da strane firme i dalje ostvaruju visoku profitabilnost na srpskom tržištu, ali je istovremeno i znak da dolazi sve manje novih ulagača iz drugih država, ocenjuje se u izveštaju.

Vidljiv je i geopolitički zaokret Srbije ka azijskom kapitalu. Strani analitičari konstatuju da Evropska unija, predvođena Nemačkom, Italijom i Austrijom i dalje predstavlja najvećeg investitora na srpskom tržištu prema ukupnim ulaganjima i broju zaposlenih radnika.

Kina, zastava, Foto: Pixabay
Kina, zastava; Foto: Pixabay

Međutim, pojedinačno gledano, Kina je postala najveći investitor u Srbiji, pri čemu je kineski kapital dominantno koncentrisan u oblastima teške industrije, rudarstva i metalurgije. Economist Intelligence Unit predočava da nakon tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu i izrazite političke polarizacije u srpskom društvu, kineski investitori menjaju pristup. Umesto klasičnih kredita za infrastrukturu, sada ulažu u kupovinu preduzeća ili joint-venture partnerstva u oblasti obnovljivih izvora energije.

Ovaj manevar ima za cilj stvaranje „hibridnog“ statusa kineskog kapitala u Srbiji, čime se smanjuje njegova izloženost unutrašnjim političkim potresima i olakšava plasman proizvoda na strogo regulisano tržište Evropske unije, ocenjuje se u izveštaju.

Zamka dvostruke zavisnosti

Strane konsultantske kuće su saglasne da srpski izvoz karakteriše prevelika koncentracija određenih proizvoda i tržišta na kojima se ta roba plasira. Robni izvoz se u poslednje tri godine previše oslanjao na svega nekoliko kategorija: električne mašine i komponente (pretežno kablovski sistemi za automobilsku industriju), na rude i metale (bakar i čelik iz kineskih investicija) i na proizvode od gume i plastike (pneumatici stranih korporacija).

Premda izvoz i dalje nominalno raste, suština se ne menja – Srbija ostaje baza za sklapanje delova, dok se dodata vrednost preliva u zemlje iz kojih dolaze investitori. Jedini izuzetak je izvoz IT usluga, koji beleži suficit, ali ne može da nadoknadi deficit u robnoj razmeni.

Ekonomski stručnjaci upozoravaju na preteranu zavisnost srpske privrede od kretanja u evrozoni, naročito u Nemačkoj i Italiji koje imaju najveće udele u srpskom izvozu. U analizi EIU Global Outlook navodi se da svako usporavanje industrijske aktivnosti i recesioni pritisci u Nemačkoj imaju trenutan i direktan negativan uticaj na srpske fabrike koje rade kao kooperanti u nemačkim lancima snabdevanja. To se odražava kroz pad porudžbina i sporiji rast domaće proizvodnje.

S druge strane, istraživači su skeptični prema izjavama srpskih zvaničnika da Sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom predstavlja ogromnu razvojnu šansu za Srbiju. Analitičari iz Fitch Solutions – BMI procenjuju da će sporazum na srednji rok dodatno uvećati trgovinski deficit Srbije sa Kinom, jer će olakšati uvoz kineskih industrijskih proizvoda i tehnoloških komponenti na srpsko tržište, dok će se srpski izvoz u Kinu zadržati na baznim i industrijskim metalima i jeftinim poljoprivrednim proizvodima.

Nazad na vest