Live
BizSrbija
Naslovna/Vest/Turski Kaizen u Smederevu ide u bakrot – bez posla 350 radnika
Vest · stečaj

Turski Kaizen u Smederevu ide u bakrot – bez posla 350 radnika

BizSrbija3 min
Turski Kaizen u Smederevu ide  u bakrot – bez posla 350 radnika

Turska tekstilna kompanija Kaizen d.o.o. Smederevo zvanično je pokrenula postupak likvidacije a kao razlog u dokumentaciji Agencije za privredne registre (APR) navedeno je da više ne postoji ekonomska opravdanost daljeg poslovanja. Istovremeno se navodi da firma raspolaže dovoljnim sredstvima za izmirenje svih obaveza.

Kompanija je osnovana 2016. godine kao kćerka-firma turskog Kardema (Kardem Tekstil Sanayi ve Ticaret A.Ş.) i bavila se proizvodnjom i šivenjem tekstilnih proizvoda i odeće. Prema dostupnim podacima, zapošljavala je oko 350 radnika (poslednji dostupni podaci iz 2025. godine pokazivali su 343–354 zaposlena).

Odluka o likvidaciji je doneta 21. oktobra i poverioci imaju rok od 120 dana od objave oglasa da prijave svoja potraživanja. Dok se svi poverioci ne izmire, vlasnik ne može da isplati dividende niti da prenese imovinu. Za likvidacionog upravnika imenovan je Ahmet Zeki Erdoğan, državljanin Turske, koji je bio povezan sa upravom matične kompanije.

Radnici su, prema medijskim izveštajima, prvo poslati na kraće plaćeno odsustvo, a zatim pozvani da potpišu otkaze. Uprava je poručila da će se postupanje prema zaposlenima odvijati u skladu sa zakonom. Detalji o otpremninama i tačnom datumu prestanka proizvodnje u dokumentaciji nisu navedeni.

Katanac nakon decenije

Kaizen je u Smederevu počeo sa radom 2016. godine, uz najave da će u prvoj godini zaposliti oko 800 radnika, a dugoročno i znatno više. Ti planovi nisu ostvareni. Kompanija je proizvodila za poznate brendove „brze mode“ i tokom godina je imala period rasta prihoda, ali i izazove – uključujući štrajk oko 300 radnika 2018. godine zbog neisplaćenih naknada za prekovremeni rad. Prema portali Mašina, radili su 10–12 sati za minimalac, često i subotom, uz zabranu sindikalnog organizovanja.

Finansijski podaci za poslednje godine pokazuju rast prihoda, ali i pad operativne profitabilnosti. Matična kompanija Kardem, sa sedištem u Istanbulu, jedan je od značajnijih turskih proizvođača u segmentu brze mode, sa kupcima među velikim evropskim brendovima.

Tekstilcima Srbija sada skupa

Slučaj Kaizena nije izolovan. Tekstilna industrija u Srbiji poslednjih godina beleži niz zatvaranja pogona, posebno onih u vlasništvu stranih investitora. Među njima su i drugi turski proizvođači.

Turske investicije u Srbiji, posebno u tekstilnoj industriji, tokom prošle decenije bile su značajne. Mnoge firme dolazile su privučene nižim troškovima rada, geografskim položajem i državnim subvencijama. Pored Kaizena, u Srbiji su poslovale i druge turske tekstilne kompanije. Neke su ostale i proširile kapacitete, dok su druge, suočene sa rastom troškova, komplikovanim carinskim procedurama (jer Srbija nije u EU) i promenama u globalnim lancima snabdevanja, odlučile da smanje ili potpuno ugase proizvodnju. Turski kapital i dalje je prisutan u više sektora, ali tekstilni segment pokazuje jasne znakove konsolidacije i povlačenja dela kapaciteta.

Ali nije samo testilna idnustirja pogođenaa time što se Srbija polako približava EU po standardu, pre svega po platama radnika i uslovima rada. U periodu 2025–2026. godine više stranih kompanija je zatvorilo ili najavilo zatvaranje pogona u Srbiji.

U tekstilnoj industriji, pored Kaizena, ističu se turska Džinsi u Leskovcu (više od 1.000 radnika) i Kayra textile u Malom Zvorniku. Ranije su zatvoreni i pogoni italijanskog Benettona u Nišu.

U automobilskom lancu snabdevanja zabeležena su zatvaranja ili značajna smanjenja kapaciteta kod kompanija kao što su Leoni (Maloište kod Niša), delovi Dräxlmaier-a i drugi. Ovi slučajevi pokazuju da deo stranih investitora, nakon isteka perioda subvencija ili suočen sa promenama u globalnoj potražnji, odlučuje da napusti ili drastično smanji poslovanje u Srbiji.

Likvidacija Kaizena u Smederevu još jednom otvara pitanje održivosti modela zasnovanog pretežno na jeftinoj radnoj snazi i subvencijama, kao i potrebe za jačanjem konkurentnosti kroz produktivnost, veštine i bolju integraciju u evropske lance vrednosti.

Nazad na vest